Шта о догађањима у СПЦ пишу "екуменска браћа" из Славоније
четвртак, 02 септембар 2010

 Ако православни Србин не зна шта да мисли o ситуацији у својој Цркви, нека чита шта о ситуацији у његовој Цркви пишу припадници верске заједнице која као свеце слави папу Пија XII и Алојзија Степинца. У прилогу доносимо текст "Srpski zeloti najveći protivnici posjeta pape Benedikta XVI Nišu 2013. godine" са сајта "Glas Slavonije", који ће нашим посетиоцима помоћи у исправној духовној орјентацији и заузимању исправног става у погледу дешавања у СПЦ. Наравно, текст треба читати cum grano salis (са расуђивањем), поготово кад је појам зилотизма у питању, али луцидност наше екуменске „браће“ (на територији Славоније нализи се велики споменик балканског екуменизма - конц- логор Јасеновац) ипак је нешто што не треба превидети.

+++

EKUMENIZAM - PRIPADNICI PRAVOSLAVNE SEKTE OPIRU SE ZBLIŽAVANJU KRŠĆANSKIH CRKAVA

Srpski zeloti najveći protivnici posjeta pape Benedikta XVI. Nišu 2013. godine

Nije bilo nikakve dvojbe da će novi srpski patrijarh Irinej (Gavrilović) i Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, snagom crkvenog autoriteta i sankcija kanonskog prava koje im stoje na raspolaganju, razriješiti krizu nastalu oko smjenjivanja vladike raško-prizrenskog Artemija (Radosavljevića), osumnjičenog za pronevjeru novca namijenjenog obnovi sakralne baštine na Kosovu, i posve  neočekivanu pobunu pravoslavnih redovnika koji su stali iza svog pastira.

Nakon umirovljenog vladike Atanasija (Jevtića), koji je nakratko zamijenio Artemija na ispražnjenoj biskupskoj katedri, Kosovo je dobilo novog privremenog administratora Eparhije raško-prizrenske, mitropolita Amfilohija (Radovića). Prisilno umirovljeni vladika Artemije, nakon 33 godine, napustio je Kosovo te je završio u manastiru Šišatovac, u Eparhiji srijemskoj. Njegovi pristaše s Kosova izvijestili su javnost da se Artemije praktički nalazi u "kućnom pritvoru". Ipak, najgore su prošla dvojica redovnika, Artemijeva bivša desna ruka, protosinđel Simeon (Vilovski), smijenjeni iguman Manastira Banjska kod Kosovske Mitrovice, trenutačno u ekstradicijskom pritvoru u Solunu. Njemu je crkveni sud oduzeo svećenički i redovnički čin te je isključen iz crkvene zajednice na tri godine. Glavnog buntovnika među redovnicima i sudionika tučnjave ispred Manastira Dečani, monaha Antonija (Davidović) iz Manastira Crna reka na Kosovu, crkveni je sud lišio redovničkog zvanja te ga isključio na dvije godine, vrativši ga u red laika sa svjetovnim imenom Dragan.

Gotovo tridesetak redovnika demonstrativno je napustilo manastire na Kosovu, uključujući i njihove igumane, otkazavši poslušnost crkvenim vlastima. Manastir Svetih arhangela napustili su gotovo svi monasi, a sa sobom su ponijeli i tri tisuće eura koje su nedavno dobili kao pomoć srbijanskih vlasti. Monasi iz manastira Devine vode otišli su pjevajući i noseći sliku smijenjenog vladike Artemija što je u Patrijarhiji u Beogradu protumačeno starokomunističkom retorikom kako je Artemije izgradio u svojoj eparhiji vlastiti "kult ličnosti". Većina redovničkih disidenata utočište je našla u etnoselu u Loznici kod Čačka, na privatnom imanju najpitoresknijeg laika u srpskom pravoslavlju, izvjesnog Miloja Stevanovića koji se na portalima vjerskog sadržaja redovito predstavlja kao "Grešni Miloje".

Ova previranja u SPC-u dolaze u kritičnom trenutku strateškog zaokreta svjetskog pravoslavlja, koje predvode njegovi najveći autoriteti, ruski patrijarh Kiril I. (Gundjajev) te ekumenski patrijarh Bartolomej (Arhondonis), prema približavanju s Katoličkom crkvom. Do susreta starih ekumenskih znanaca, među kojima postoji dugogodišnje uzajamno poštovanje, pape Benedikta XVI. i patrijarha Kirila I. moglo bi doći vrlo skoro. Kako piše u beogradskom tjedniku Nin vjerski analitičar Živica Tucić, Vatikan i Moskva su “u svetom savezu". Novom trendu u pravoslavlju pridružio se i novi srpski patrijarh Irinej kada je još s pozicije niškog episkopa najavio Papin posjet Nišu 2013., rodnom gradu rimskog cara Konstantina I., na proslavu 1700. obljetnice donošenja Milanskog edikta.

Najljući neprijatelj ekumenizma u Srbiji je mala, ali nepokolebljiva skupina vjerskih čistunaca, tzv. zelota ili revnitelja, koje u srpskoj javnosti pogrdno nazivaju "pravoslavnim vehabijama", odnosno "pravoslavnim talibanama".

Zeloti (ili ziloti, kako je uobičajenije u srpskom jeziku) odlučno odbacuju svaku pomisao na ekumenizam, koji nazivaju herezom i uspoređuju s masonerijom te žestoko kritiziraju članstvo SPC-a u Svjetskom vijeću crkava. Sotoniziranjem liberalizma, kao glavnog krivca za sve sadašnje nevolje, ovi pravoslavni fundamentalisti puno se ne razlikuju od pripadnika antiglobalističkih pokreta na Zapadu.

Srpski zeloti idu tako daleko da vlastitu Srpsku pravoslavnu crkvu, iz koje su potekli, optužuju za izdaju pravoslavlja te joj odriču pravo da se uopće naziva pravoslavnom crkvom. Oni ne samo da ne priznaju autoritet SPC-a nego svakoga tko im odluči pristupiti ponovno krste uranjanjem cijelog tijela u vodu, naravno, tri puta. Na internetskim forumima mogu se čak naći i tvrdnje da je pokojni srpski patrijarh Pavle (Stojčević) bio heretik jer je u jednoj prigodi katoličke svećenike nazvao "svojom braćom u Kristu".

Vođa zelotskog pokreta u Srbiji je jeromonah Akakije (građanskim imenom Nemanja Stanković), bivši skinhead, koji se sa zelotskim svjetonazorom upoznao u disidentskom Manastiru Esfigmen na Svetoj gori u Grčkoj. Duhovno sjedište srpskih zelota je Manastir Svetih Kirila i Metoda u Vrdniku na Fruškoj gori, zapravo vikendica preuređena u zelotski samostan. Srpski zeloti djeluju pod neformalnim nazivom Istinske pravoslavne crkve u Srbiji (IPCS) i trenutačno se nalaze pod jurisdikcijom frakcije florinijanaca, Sveštenog sinoda Crkve istinitih pravoslavnih kršćana Grčke koju predvodi Hrizostom II., arhiepiskop atenski i cijele Grčke. Ovu disidentsku organizaciju tzv. alternativnog pravoslavlja još nazivaju i starokalendarcima.

Procjenjuje se da u Srbiji ima oko 200 zelota ili starokalendaraca. Osim muškog manastira u Vrdniku na Fruškoj gori, postoje još dva ženska manastira, na Avali i u Kučajskim planinama kod Bora te nekoliko stanova i kuća u Beogradu, Smederevu, Čačku i Paraćinu pretvorenih u crkve. Po uzoru na svoju grčku subraću, srpski zeloti na ulazu u svoje manastire viju crnu zastavu s lubanjom i natpisom "Pravoslavlje ili smrt".

Kada je cjelokupno sestrinstvo manastira Stjenik kod Čačka otkazalo poslušnost SPC-u, nakon prisilnog iseljenja, monahinje su mjesec dana živjele pod vedrim nebom u šumi. Iz manastira su izišle s crnom zastavom "Pravoslavlje ili smrt", uzvikujući kako su spremne stradati za vjeru. Danas su se skrasile u novosagrađenom manastiru u gorovitim bespućima nedaleko od Bora. Iz novinskih tekstova može se saznati da se muški monasi uopće ne peru, ne šišaju i ne briju, a jeromonaha Akakija može se često vidjeti na novosadskim ulicama kako dijeli zelotsku literaturu. Akakijeva desna ruka je dr. Evsevije Petrović, ugledni kardiolog iz Srijemske Kamenice.

Djelovanje srpskih zelota financijski podupiru grčki starokalendarci koji su u Beogradu otvorili ured Svetogorske pravoslavne misije svetovaznesenskog manastira Esfigmen, koju su registrirali kao nevladinu udrugu.

Iako srpski zeloti čini neznatan broj pripadnika odmetnutog pravoslavnog klera, javna je tajna da oni uživaju nemalu potporu u redovima službene Srpske pravoslavne crkve kao i među vjernicima. Trenutačna situacija u srpskom pravoslavlju je takva da u SPC-u postoje tri struje, ekumenisti, konzervativci bliski zelotima i sami zeloti. Papin mogući dolazak na svekršćansku proslavu u Niš 2013. mogao bi postati prvorazredni sigurnosni problem ne samo za srbijanske tajne službe, pogotovo kada se uzme u obzir moguće sudjelovanje ruskog patrijarha, canterburyjskog nadbiskupa i drugih čelnika kršćanskih crkava. Naime, u ozračju koje podgrijavaju poruke tipa "Pravoslavlje ili smrt" nije nemoguće zamisliti nasljednike Dragutina Dimitrijevića Apisa, Gavrila Principa, Puniše Račića, Mehmeta Alija Agce ili Zvezdana Jovanovića (pripadnik Crvenih beretki koji je ustrijelio premijera Zorana Đinđića) sa snajperom u ruci ili bombom u džepu. S druge strane, ako su rimski papa i ruski patrijarh odlučili pokopati ratne sjekire u korist redizajniranog imidža i nove uloge svjetskog kršćanstva, čemu je očito spremna svoj obol dati i Srpska pravoslavna crkva, tada je malo vjerojatno da bi tu nakanu mogla pokopati šačica pravoslavnih fanatika.

 

“KATOLIČKA” EU PODMEĆE SRBIJI

Zelotski aktivisti vrlo vješto manipuliraju lažnim glasinama i notornim besmislicama poput one kako je jedan od osnovnih uvjeta za ulazak Srbije u Europsku uniju uvođenje grgurovskog kalendara u SPC te dolazak Pape u Srbiju. Na drugom mjestu zeloti će tvrditi kako je EU bezbožna tvorevina novog svjetskog poretka koja je izbacila spominjanje Boga iz svog ustava. Jedna od predvodnica zelotskog pokreta u Srbiji, igumanija Efrosinija (Nikolić), tvrdi kako su pravoslavni predstavnici u Trondheimu u Njemačkoj (T. je, inače, grad u Norveškoj!) tajno potpisali Ekumensku povelju o održavanju velikog kršćanskog sabora 2013. u Nišu, prvom nakon 12 stoljeća, na kojem bi došlo do ujedinjenja katolika, anglikanaca, starokatolika, protestanata i pravoslavaca pod vodstvom rimskog pape kao jedinog poglavara svih kršćanskih religija.

 

MILANKOVIĆ KRIV ZA POBUNU STAROKALENDARACA

Cijelu priču sa starokalendarcima zakuhao je naš Osječanin, ugledni srpski znanstvenik rodom iz Dalja Milutin Milanković koji je u Tvrđi pohađao Realnu gimnaziju, kada je na Svepravoslavnom kongresu 1923. u ime SPC-a predložio ispravak julijevskog kalendara. Neznantno odstupanje od tradicije razbjesnilo je dio grčkih pravoslavaca koji napuštaju redove Grčke pravoslavne crkve.

http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=2&ID_VIJESTI=126250

 

Напомена:

Подвлачења у тексту наша – прим. „Борба за веру“

Последњи пут ажурирано ( четвртак, 02 септембар 2010 )