Драго Пилсел: Посета папе Фрања Србији све ближе
субота, 15 јул 2017
         Jedan mi je visoki izvor Srpske pravoslavne crkve priznao da radikali u redovima SPC-a ostaju bez argumenata i da se približava trenutak kada će papa Franjo i sa crkvene i sa državne strane biti pozvan u Srbiju. Štoviše, da smo tomu i bliže nego što možemo i pomisliti

U srijedu 7. i četvrtak 8. juna u Sabornom hramu Kristova uskrsnuća u Podgorici održan je peti sastanak Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, čija je zadaća, ponovimo, zajednički razmotriti ulogu nadbiskupa Alojzija Stepinca prije, za vrijeme i poslije 2. svjetskog rata. Tema sastanka bila je “Nadbiskup i kardinal Stepinac i komunistički progon od 1945. do 1960”. Od važnih zaključaka treba spomenuti da je predviđeno da će se posljednji sastanak Komisije održati u Rimu 12. i 13. jula 2017. godine, na kojem će se sažeti dosadašnji rad Komisije. Nakon serije sastanaka i na osnovi zaključaka pravoslavno-katoličke komisije, papa Franjo bi na kraju, smatra katolička strana, trebao odlučiti o Stepinčevom proglašenju svetim. Mislim da se to neće tako skoro dogoditi. Da će papa stvar prolongirati. Pojasnit ću zašto. A to već pomalo shvaćaju kardinal Josip Bozanić i ostali iz katoličke ekipe.

KAMERNA ATMOSFERA: Rad Mješovite komisije o Stepincu, kako ga je zamislila katolička strana, primiče se kraju i važno je već vidjeti koje bi posljedice trebale nastati, premda sam uvjeren da se ovog ljeta neće dogoditi ništa spektakularno. Pravoslavna strana će i dalje inzistirati da joj se dostave traženi dokumenti iz arhiva Svete stolice, tvrdeći da su dosadašnji susreti Komisije bili tek uvodni i da jednu i drugu strane tek čeka ozbiljan istraživački posao.

Što se tiče atmosfere susreta u Podgorici, saznajem da je bila komorna, da je rasprava bila dosadna, da su pravoslavni članovi iznenađeni slabom pripremom i niskom razinom intervencija katoličkih predstavnika. Načelno, to znamo iz ranijih izjava pravoslavnih, obje strane se slažu u vezi s karakterom komunističkog progona nadbiskupa Stepinca, pa ću navesti nešto što mi je rekao pakračko-slavonski episkop gospodin Jovan prije više od godinu dana.

Nakon moje opservacije da nema sumnje da je gesta pape Franje da se komisijski i bilateralno, zapravo trilateralno, razgovara o predratnom, ratnom i poslijeratnom Stepincu i da se pitanje njegove kanonizacije ostavi za vrijeme kada bude što manje napetosti, odnosno kada budu vidljivi znakovi pomirenja između Hrvata i Srba, što će se pokazati “sposobnošću da zajedno čitaju povijest”, jako oraspoložila srpske vladike, vladika Jovan mi je kazao: “Proces koji je otvorio papa Franja pozivom na dijalog o Stepincu, kao i susretom s patrijarhom moskovskim na Kubi, meni se lično čini kao donedavno nezamisliva, a neophodna mogućnost da se sretne i razgovara o ličnosti Alojzija kardinala Stepinca i djelatnosti Rimokatoličke crkve u NDH u Drugom svjetskom ratu, što je bolna tačka kako između Vatikana i Pravoslavne crkve, tako i između Srba i Hrvata. U tom razgovoru jako je važno ne biti robom istorijskih predrasuda koje uglavnom baštinimo iz vremena socijalističke Jugoslavije; vjerovatno je da ćemo se vrlo lako složiti u tome da komunistička optužnica ne može biti polazna tačka razgovora o kardinalu Stepincu”.

Podsjetimo i to da pravoslavna strana smatra da bi revizija sudskog procesa Alojziju Stepincu, koja je namjerno izbjegnuta (nije ju želio niti pokojni kardinal Franjo Kuharić, rekao mi je to 1994), pa se pristupilo ukidanju presude na Županijskom sudu u Zagrebu kao nezakonitom, bila neugodna za katoličku stranu. Drugim riječima, to što je presuda Stepincu poništena ne znači istodobno da je on nevin po svim točkama optužnice. Kada je mostarski biskup Perić pokušao unijeti temu o “mučeničkoj smrti” blaženika, kardinal Bozanić je to brzopotezno stavio ad acta. Na takvo djelovanje zagrebački nadbiskup se odlučio svjestan da je poljuljan mit o nasilnoj smrti Alojzija Stepinca. Podsjećam da sam u ovome tjedniku potanko raskrinkao laži koje šire katolički krugovi o zračenju i trovanju Stepinca, pak smo dali neoborive dokaze da je umro od jedne vrste raka krvi, policitemije.

RAZMENA PODATAKA: Poznato je da su stavovi jedne i druge crkve o Stepincu vrlo suprotni. Papa Franjo zato i jest pokrenuo ovakvu komisiju, što je u Hrvatskoj naišlo na pojedine reakcije koje su, u najmanju ruku, svjedočile o zbunjenosti. On jest osnivanjem Komisije na neko vrijeme zaustavio proces kanonizacije Stepinca, ali je pritom učinio još nešto. O tome je odmah po osnivanju Komisije govorio apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D’Errico. On je otkrio da mu je papa rekao da bi moglo doći do novih napetosti između SPC-a i RKC-a, posebno HBK, odnosno zagrebačke nadbiskupije.

Papa Franjo i Alessandro D’Errico su više puta razgovarali, pa je tako nuncij prenio papine riječi: “Kad mi je patrijarh Irinej pisao, o tome sam mnogo razmišljao i smatrao sam da možemo zajedno sjesti za stol i zajedno razmotriti ulogu koju je blaženi Stepinac imao za vrijeme Drugog svjetskog rata, i tako u mirnom ozračju predstaviti i posao koji je obavila Kongregacija. Nada je da to može doprinijeti tome da se rasprše sjene koje su postojale na putu između dviju crkava i tako dvije crkve smjestiti za isti stol u mirnoj i bratskoj raspravi. Nada je također i da to može poslužiti na putu potpunog pomirenja između dva naroda jer i to je jedan važan aspekt. Moramo zajedno raditi na potpunom pomirenju jer to je od velikog značenja ne samo između dviju crkava nego i između dva naroda i dvije države. I to bi bio veliki doprinos i za stabilnost u regiji”.

Papa je, dakle, predložio da se hrvatski katolički i srpski pravoslavni kler imaju sastati kako bi prvi sa drugima podijelili sve svoje podatke o Stepincu koje uzimaju kao činjenice, te isto kako bi i drugi učinili prema prvima. Ako ništa drugo, da se barem razumiju o čemu govore, poziciju jednih drugih. U jednom intervjuu za Politiku mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić kazao je da od dijaloga, ako je iskren i istinoljubiv, ne može biti štete nego samo koristi. Vjeruje da je prijedlogom za osnivanje komisije za dijalog o kardinalu Stepincu papa upravo očekivao dijalog kakav vode članovi Mješovite komisije. “Mi ne znamo kakvu će odluku papa donijeti. Kao što patrijarh reče, kakva god da bude, katolike će obavezivati, a mi ćemo biti zadovoljni ili nezadovoljni”, rekao je Porfirije.

Papa Franjo je sa svoje strane tada rekao, a D’Errico je to prenio, da je Rimokatolička crkva često pokazivala “mentalitet pomalo zatvorene crkve, koja ide naprijed sama svojim putevima i koja se ne brine o onome što bi drugi mogli prigovarati ili sumnjati”. Rekao je da u nekim stvarima to pokazuje i danas, no papa Franjo je to odlučio mijenjati. Rekao je da on u odluku Vatikana oko Stepinca ne dvoji, ali mu je jako stalo da ovaj put RKC svoju odluku donese tako da SPC bude potpuno upućena u sve aspekte života Stepinca, kao i procesa kanonizacije.

 

RACIONALNI RAZGOVORI: 

Unatoč tome što su članovi Komisije obavezni šutjeti pred javnosti o onome o čemu razgovaraju, a toga se drže i jedni i drugi, dojam je da su papa Franjo i mitropolit Porfirije imali potpuno pravo; o Stepincu se sada i s jedne i sa druge strane razgovara racionalno, nimalo ostrašćeno, pa makar se i ne složili. Prvi sastanak Komisije održan je u Vatikanu u julu 2016. Slijedio je sastanak u Zagrebu na kojem su razmatrali Stepinčevo djelovanje do početka Drugog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, dakle do 1941. Treći put Komisija se sastala u Novom Sadu i tada su klerici zajednički prošli odnos Stepinca prema NDH. U Požegi su razmotrili njegov odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Šesti sastanak, napisah, održat će se u Rimu i na njemu će se razmotriti sav dotadašnji posao i donijet će se određeni zaključci. Papa ni u jednom trenutku nije rekao da će zaključci utjecati na konačnu odluku Vatikana, to očito ne očekuje niti vladika Porfirije, ali će svakako imati težinu u daljnjem procesu kanonizacije Stepinca.

Ono što smatram da će biti najveći učinak rada Komisije jeste približavanje katolika i pravoslavaca (bez obzira na to što se neće složiti o ratnoj ulozi Stepinca), i to do te mjere da ćemo vidjeti papu Franju u hramu Svetoga Save u Beogradu. Jedan mi je visoki izvor Srpske pravoslavne crkve priznao da radikali u redovima SPC-a (osobito nakon posljednjega saborovanja SPC) ostaju bez argumenata i da se približava trenutak kada će papa Franjo i sa crkvene i sa državne strane biti pozvan u Srbiju. Bilo bi zaista nemudro da predsjednik Aleksandar Vučić ne pozove poglavara Svete stolice u Srbiju, znamo da nadbiskup Stanislav Hočevar žarko želi da se to dogodi, a novost je da u Patrijaršiji ima sve više razloga da poziv uputi i Sveti sinod. Štoviše, rekao mi je taj izvor da smo tomu i bliže nego što možemo i pomisliti i da će to silno pozitivno djelovati u odnosima Srba i Hrvata.

Извор: "Нови магазин"