header image
НАСЛОВНА СТРАНА
Срамно: "Српски" патријарх афирмише развратника Тому Здравковића, док бисуп сведочи апокалипсу! Штампај Е-пошта
понедељак, 20 септембар 2021

 Nadbiskup Vigano:

O planu depopulacije svijeta, dubokoj državi i dubokoj crkvi, te Luciferijanskoj matrici Novog Svjetskog Poretka

Duboka država (deep state) – i crkvene vlasti – duboka crkva (deep church) – dvije strane istog novčića, obje instrumenti za uspostavu Novog Svjetskog Poretka.

Ovaj rat čiji su rezultati odlučeni “ab aeterno” s neumoljivim porazom Sotone i Antikrista i neumoljivom pobjedom Žene okružene zvijezdama, sada se približava svom epilogu: baš zato su sile tame tako oslobođene, tako nestrpljive izbrisati ime našeg Gospodina sa zemlje, uništiti ne samo njegovu opipljivu prisutnost u našim gradovima rušeći crkve, rušeći križeve, suzbijajući kršćanske blagdane; već i uklanjanjem njezina sjećanja, brisanjem kršćanske civilizacije, preljubništvom njezina učenja, ponižavanjem njezinog kulta.

 +++

Vigano – LIBERA NOS A MALO (IZBAVI NAS OD ZLA) –

       “Već više od godinu i pol dana bespomoćni asistiramo neskladnim zbivanjima kojima velika većina nas nije u stanju da da uvjerljivo opravdanje.

Podnaslovi  sakrij 

1. Od nauke do scijentizma

2. Zločinački um (la mens criminale)

3. Duboka država i duboka crkva (Deep state e deep church)

4. Opasne veze (Liaisons dangereuses)

5. Plan depopulacije svijeta

6. Smetnje duboke države (deep state)

7. Luciferijanska matrica Novog Svjetskog Poretka

8. Zajednički ideološki korijeni ekumenizma

9. Globalistički panteizam Teilharda de Chardina

10. Naš odgovor na krizu autoriteta

11. Zaključak

Pandemijsko stanje hitnosti učinilo je posebno evidentnim posebnosti kontradikcije i nelogičnosti mjera koje su nominalno shvaćene kao ograničavanje zaraze kao što su to lockdown, policijski sat, zatvaranje privrednih djelatnosti, ograničavanje javnih servisa, izbornih procesa, suspenzije prava građana, ali koje na svakodnevnom nivou bivaju dezavuisane od strane uznemirujućih glasova, kao i evidentnih dokaza i kontradikcija od strane samih zdravstvenih autoriteta.

Beskorisno je navoditi spisak mjera koje su primijenile gotovo sve vlade svijeta, a da nisu dobile obećane im rezultate.

Ako se ograničimo na navodne prednosti koje je genski serum trebao da donese društvu i zajednici, i to iznad svega imunitet na virus, pa na novostečenu slobodu kretanja, otkrivamo da jedno istraživanje univerziteta Oksford, objavljeno u časopisu Lanset, govori da je virusno opterećenje onih koji su vakcinisani sa dvije doze 251 puta veće u odnosu na prve sojeve virusa, što ide na štetu izjava svjetskih lidera počev od premijera Italije po imenu Mario Dragi, po kome: ko se vakciniše taj živi, a ko se ne vakciniše taj umire.

Kolateralni efekti genske terapije, mudro prerušeni ili namjerno ne registrirani od strane državnih zdravstvenih autoriteta, izgleda da potvrđuju opasnost od davanja (genske terapije) kao i uznemirujuće nepoznanice po zdravlje građana sa kojima ćemo se morati uskoro suočiti.

OD NAUKE DO SCIJENTIZMA

Medicinska umjetnost, koja nije nauka već primjena naučnih principa u slučajevima koji su svaki put drugačiji na iskustvenim i eksperimentalnim osnovama, izgleda da se odrekla vlastite opreznosti, a u ime jedne hitnosti koja ju je podigla do nivoa svećeništva, nivoa jedne religije, baš ta nauka, koja da bi bila takva morala se ogrnuti dogmatizmom koji graniči sa praznovjerjem.

Ministri ovoga kulta su se konstituirali kao kasta nedodirljivih, izuzeti od svake kritike, čak i onda kada njihove izjave bivaju opovrgnute dokazima o činjenicama.

Medicinski principi, koji se smatraju univerzalno validnim sve do kraja februara 2020 godine, popustili su, iznenada, do te mjere da sada čujemo kako nam se preporučuje vakcinacija u toku pune pandemije, potom obaveza nošenja maski, a za koje se kaže da su beskorisne, primjena cerebralne udaljenosti, isključenje i zabrana liječenja sa efikasnim lijekovima i nametanje genskih eksperimentalnih terapija, sve to ne uzimajući u obzir uobičajene sigurnosne protokole.

I kako to postoje novi svećenici kovida, tako postoje i novi heretici. Odnosno, oni koji odbacuju novu pandemijsku religiju i žele ostati vjerni Hipokratovoj zakletvi. Nerjetko, aura nepogrešivosti koja okružuje virologe i druge naučnike, a koji jesu u većoj ili manjoj mjeri naslovljeni, ne dovodi se u pitanje njihovim sukobom interesa, niti upadljivim pritiscima farmaceutskih kuća, a to je nešto što bi u normalnim uslovima bilo skandalozno i kriminalno. Ono što mnogi ne uspijevaju da shvate jeste nesklad između izjavljene svrhe i sredstava, koja iz slučaja u slučaj bivaju primjenjena da bi se ista ta svrha postigla.

Ako u Švedskoj nedostatak zaključavanja i maski nije uzrokovao uvećanje zaraznosti u odnosu na zemlje koje su ograničile kretanje i zatvorile ljude u kuće, ili gdje su se na primjer stavile maske i u osnovnim školama, ovi elementi ne bivaju uzeti u razmatranje kao dokaz neefikasnosti takvih mjera.

Ako je na primjer u Izraelu ili Velikoj Britaniji masovna vakcinacija povećala broj zaraženih i učinila ih još zaraznijima, njihov primjer ne potiče vladare drugih zemalja da budu oprezni sa vakcinacijskom kampanjom, već ih štaviše gura u smjeru uvođenja obaveznosti davanja (vakcina).

Ako se ivermektin ili hiperimunska plazma pokazuju kao validna njega, gle čuda, to nije dovoljno da ih se odobri niti da ih se barem preporuči. Ako si postavlja pitanje čemu takva obeshrabrujuća iracionalnost, završava tako što se suzdržava davanja suda svrstavajući se u nekoga ko slijepo prihvata doktrinu izgovorenog od strane kovid svećenika.

Ili, sa druge strane, smatrajući liječnike za nepouzdane viještce. Jedan jedini scenarij pod jednom jedinom režijom. Kako sam već prethodno rekao, ovdje se nalaziomo pred jednom kolosalnom prevarom, koja je zasnovana na laži i prevari. Ova prevara polazi od premise da opravdanja koja si uzimaju autoriteti kao vid podrške vlastitim djelima, a sve u odnosu na nas, jesu iskrena.

Jednostavnije rečeno, greška se sastoji u smatranju vladalaca poštenim ljudima.

I u pretpostavci da nam ne lažu.

Pa smo uporni u pronalaženju koliko toliko mogućih opravdanja, a sve sa jedinim ciljem da ne priznamo da smo objekt jedne zavjere koja je isplanirana do najsitnijih detalja.

I dok si pokušavamo racionalno objasniti iracionalna ponašanja, dok pokušavamo pripisati logiku nelogičnom djelovanju onih koji nama vladaju, kolektivni nesklad nas vodi ka zatvaranju očiju nad realnošću, i vjerovanju u još više besramnih laži.

Morali smo shvatiti, a pisao sam već o tome prije nekog vremena, da plan Velikog reseta nije bio plod buncanja nekog zavjerenika, već sirovi, grubi dokaz kriminalnog nacrta začetog decenijama prije, i okrenutog ka uspostavljanju jedne univerzalne diktature u kojoj jedna manjina osoba, koje su nemjerljivo bogate i moćne, namjerava da porobi čitavo čovječanstvo i podvrgne ga globalističkoj ideologiji.

Budući da je optužba za “urotu” možda mogla imati smisla kada zavjera još nije bila očigledna, dok je danas negiranje onoga što je elita planirala još od pedesetih godina (prošloga vijeka) neopravdano.

Ono što su još od rata tvrdili Kalergi, Rothschildi, Rockefelleri, Klaus Schwab, Jacques Attali i Bill Gates, objavljeno je u knjigama i novinama, komentirano i prihvaćeno od strane međunarodnih tijela i zaklada, učinjeno baš od strane partija i većina u vladama.

Ujedinjene države Europe, nekontrolirano useljavanje, smanjenje plaća, ukidanje sindikalnih jamstava, odricanje od nacionalnog suvereniteta, jedinstvena valuta, kontrola građana pod izgovorom pandemije, smanjenje broja stanovnika korištenjem cjepiva s novim tehnologijama, to nisu novi izumi, već su rezultat planiranog, organiziranog, koordiniranog djelovanja.

Znači, djelovanje koje se jasno očituje, savršeno se pridržavajući jednog jedinog scenarija pod jednom jedinom režijom.

ZLOČINAČKI UM (LA MENS CRIMINALE)

Jednom kada se pojmilo da su ova događanja željena da bi se postigli određeni rezultati – i posljedično tome da bi se slijedilo određene interese jednog manjinskog dijela čovječanstva, a sa nemjerljivom štetom po njegov većinski dio – moramo imati poštenja te prepoznati i zločinački um (la mens criminale) samih autora ovoga plana.

Ovaj kriminalni dizajn također nas upućuje na razumijevanje zlobe autoriteta u predstavljanju određenih mjera kao neizbježnog odgovora na nepredvidive događaje, kada su događaji vješto stvoreni i uvećani s jedinom svrhom legitimiranja ove revolucije – koju Schwab identificira kao četvrtu industrijsku revoluciju – željenu od elite, a na štetu cijeloga čovječanstva.

Udovoljavanje vlasti, rezultat je s druge strane procesa koji je započeo još ranije, s Francuskom revolucijom, i koji je učinio političku klasu slugom, ali ne Boga (čije gospodstvo prezirno zanemaruje) niti suverenog naroda (koji prezire i koristi samo za legitimiranje), već je okrenuto udovoljavanju ekonomskim i financijskim moćnicima, međunarodnoj oligarhiji bankara i lihvara, te multinacionalnih i farmaceutskih tvrtki.

U stvarnosti, pomnijim pregledom, svi ti subjekti pripadaju malom broju vrlo bogatih i poznatih nam obitelji.

 

 

Jednako podčinjavanje očituje se i u svijetu informacija: novinari su prihvatili – bez imalo grižnje savjesti – prostituirati se moćnicima, idući tako daleko da cenzuriraju istinu i šire besramne laži, a da im čak ni ne pokušavaju dati privid vjerodostojnosti.

Ako su do prošle godine novinari brojali “žrtve” Kovida predstavljajući one koji su pozitivni kao terminalne bolesnike, danas oni koji umiru posle vakcinacije su se samo “osjetili loše”, na način da se još prije izvođenja post mortem nalaza, po službenoj dužnosti odlučuje da nema nikakve korelacije sa davanjem genskog seruma.

U slučajevima kada istina ne potvrđuje narativ, oni je nekažnjeno izvrću prilagođavajući je vlastitim ciljevima.

Ono što se događa već godinu i pol dana bilo je naširoko najavljeno, do najsitnijih detalja, od strane istih tvoraca priče o Velikom resetu; baš kao što su nam najavljene i mjere koje će se morati primjeniti.

Dana 17. veljače 1950., pred Senatom Sjedinjenih Država, poznati bankar James Warburg rekao je:

„Imat ćemo svjetsku vladu, sviđalo se to vama ili ne. Jedino pitanje koje se postavlja je hoće li ova svjetska vlada biti uspostavljena konsenzusom ili silom.”

Četiri godine kasnije rođena je Bilderberg grupa koja je među svoje članove ubrajala likove kao što su Agnelli, Kissinger, Mario Monti i Mario Draghi, sadašnji talijanski premijer.

1991. David Rockefeller je napisao: “Svijet je spreman da dostigne svjetsku vladu. Nadnacionalni suverenitet intelektualne elite i svjetskih bankara svakako je bolji od nacionalnog samoopredjeljenja koje se prakticiralo u prošlim stoljećima.”

I dodao je: “Na pragu smo globalne transformacije. Sve što nam treba je “prava” globalna kriza i nacije će prihvatiti Novi Svjetski Poredak ».

Danas možemo potvrditi da se ta “prava” kriza “poklapa s pandemijskom hitnosti i korakom zaključavanja koji je još od 2010. godine zacrtan dokumentom Rockefellerove zaklade – „Scenariji za budućnost tehnologije i međunarodni razvoj“, a u kojem su anticipirani svi događaji kojima danas svjedočimo.

 

Ukratko, oni su stvorili lažni problem kako bi mogli nametnuti mjere kontrole stanovništva kao prividno rješenje, zbrisati mala i srednja poduzeća sa “blokadom (Lockdown)” i “zelenom propusnicom (Green Pass)”, a sve u korist nekolicine međunarodnih (interesnih) grupa, srušiti obrazovanje s “učenjem na daljinu”, smanjiti troškove radne snage i zaposlenih s “pametnim radom (Smart Working)”, privatizirati javno zdravstvo u korist “velike farmaceutike (BigPharme)”, omogućiti vladama da koriste izvanredno stanje za donošenje zakona uz odstupanje od prava, i nametnuti takozvana cjepiva cijelom stanovništvu, a na način da se građani mogu pratiti u svim njihovim kretanjima, bilo da su kronično bolesni ili sterilni.

Sve što je elita htjela učiniti, učinila je.

I ono što je neshvatljivo je da usprkos dokazima o namjeri ovog strašnog zločina protiv čovječnosti, koji vidi vođe gotovo iz cijeloga svijeta kao suučesnike i izdajice, nema niti jednog tužioca/suca koji protiv njih otvara spis kako bi utvrdio istinu i osudio krivce i suučesnike.

Oni koji se ne slažu sa tim, ne samo da nisu cenzurirani, već su istaknuti kao javni neprijatelji, kao klevetnici, kao ne-osobe čija se prava ne priznaju.

DUBOKA DRŽAVA I DUBOKA CRKVA (DEEP STATE E DEEP CHURCH)

Sada, suočeni s tim i takvim kriminalnim planom, bilo bi barem logično prijaviti ga i obznaniti, kako bi ga se potom moglo spriječiti i suditi krivcima.

Popis izdajnika trebao bi započeti s šefovima vlada, ministrima i saborskim/skupštinskim zastupnicima, a zatim se nastaviti s virolozima i korumpiranim liječnicima, sa funkcionerima kao saučesnicima, s čelnicima oružanih snaga koji nisu sposobni suprotstaviti se kršenju Ustava, s novinarima koji su se prodali, s kukavičkim sudijama i tužiocima i udvorničkim sindikatima.

Na tom podužem popisu koji će možda jednog dana biti sastavljen trebali bi se navesti i čelnici Katoličke crkve, počevši od Bergoglia,( aktuelni Papa) a ne nekoliko biskupa, koji su postali revni izvršitelji kneževe (prinčeve) volje protiv mandata primljenog od Krista..

I zasigurno, na tom bi se popisu, znao opseg zavjere i broja zavjerenika, kao povrde krize autoriteta i izopačenosti građanske i vjerske moći.

Ukratko, razumjelo bi se da su korumpirani dio civilne vlasti – duboka država (deep state) – i crkvene vlasti – duboka crkva (deep church) – dvije strane istog novčića, obje instrumenti za uspostavu Novog Svjetskog Poretka.

Međutim, da bismo razumjeli taj savez između civilne moći i vjerske moći, potrebno je prepoznati duhovnu i eshatološku dimenziju sadašnjeg sukoba, uokvirujući je u ratu koji je Lucifer, od svog pada, pokrenuo i vodio protiv Boga.

 

Ovaj rat čiji su rezultati odlučeni “ab aeterno” s neumoljivim porazom Sotone i Antikrista i neumoljivom pobjedom Žene okružene zvijezdama, sada se približava svom epilogu: baš zato su sile tame tako oslobođene, tako nestrpljive izbrisati ime našeg Gospodina sa zemlje, uništiti ne samo njegovu opipljivu prisutnost u našim gradovima rušeći crkve, rušeći križeve, suzbijajući kršćanske blagdane; već i uklanjanjem njezina sjećanja, brisanjem kršćanske civilizacije, preljubništvom njezina učenja, ponižavanjem njezinog kulta.

A za to je zasigurno prepreka prisutnost vjerne i hrabre „hijerarhije“, spremne na mučeništvo za obranu kršćanske vjere i morala.

Zbog toga je, od početne faze globalističkog plana, bilo bitno pokvariti „hijerarhiju“ u moralu i doktrini, infiltrirati je sa petim kolonama i spavačkim ćelijama, lišiti je svake nadnaravne čežnje, učiniti je ucjenjivom zahvaljujući financijskim i seksualnim skandalima ; i u perspektivi isključiti je i ukloniti, nakon što se postigne svrha, prema ustaljenoj praksi.

Krajem 1950 -ih, kada se oblikovao projekt Novog poretka, ova operacija infiltracije započela je poprimati oblik, a svoj rad na subverziji započela je nekoliko godina kasnije, s Drugim vatikanskim ekumenskim saborom, s obzirom na to da je izabran Roncalli i izbačen “papabilni” Siri, Pačelijev “delfin”, predstavljalo je to dakle razlog za entuzijazam kako za progresivnu i modernističku komponentu unutar Crkve, tako i za komunističku, liberalnu i masonsku komponentu građanskog svijeta.

II (drugi) Vatikan, predstavljao je unutar crkvenog tijela ono što je Palakordina prisega bila za civilno društvo: početak revolucije.

I ako sam u mnogo prilika želio istaknuti subverzivnu prirodu Vijeća, danas vjerujem da povijesna analiza u kojoj očito nepovezane činjenice dobivaju uznemirujuće značenje i objašnjavaju mnoge stvari, danas vjerujem da ista zaslužuje pozornost.

OPASNE VEZE (LIAISONS DANGEREUSES)

Kao što je Michael J. Matt izvijestio u nedavnom videu o “The Remnant” (Ostatak), danas počinjemo sastavljati sve dijelove mozaika i otkrivamo – samim priznanjem jednog od protagonista – da je mons. Hélder Câmara, nadbiskup Olinde i Recifea u Brazilu, imao tih godina sastanak s mladim Klausom Schwabom, utemeljiteljem Svjetskog ekonomskog foruma i teoretičarom Velikog reseta.

Schwab, budući da je poznavao Prelata po svom protivljenju tradicionalnoj Crkvi i svojim revolucionarnim i bijednim tezama, pozvao je istoga na Forum u Davosu, smatrajući njegovo sudjelovanje na ovom događaju iznimno važnim s obzirom na projekt Novog Poretka.

Znamo da je Hélder Câmara bio među organizatorima Pakta o Katakombama, koji je nekoliko dana prije zatvaranja Koncila, 16. studenoga 1965. godine, potpisalo četrdesetak ultra-progresivnih biskupa.

Među heretičkim tezama tog dokumenta postoji i suradnja u uspostavi “drugog Novog društvenog poretka” temeljenog na pravdi i jednakosti.

I ne čudimo se saznanju da je među potpisnicima bio i mons. Enrique Angelelli, pomoćnik Cordobe u Argentini, “referentna točka za tadašnjeg oca Jorgea Maria Bergoglia”(sadašnjeg Papu).

I sam Bergoglio izjavio je da dijeli instance Pakta o Katakombama, od samog početka Papinskog mandata.

Dana 20. listopada 2019., povodom Sinode za Amazon, ponovljeno je slavlje Pakta između zavjerenika u Katakombama Santa Domitilla, čime je potvrđeno da se plan započet na Vijeću našao u ispunjenju upravo u Jorgeu Mario Bergoglio(sadašnjem Papi).

Koji, daleko od toga da se distancirao od ultra-progresivnih koji ga podržavaju i koji su ga doveli do njegovog izbora na posljednjoj Konklavi, nikada ne propušta priliku pokazati savršenu usklađenost s planom Novog Svjetskog Poretka, počevši od suradnje institucija i Vatikanskih dikastrija za ambijentalizmom maltuzijanske matrica i sudjelovanja u Vijeću za Inkluzivni Kapitalizam, globalnom savezu s Rothschildom, Rockefellerovom zakladom i velikim bankama.

Tako se s jedne strane David Rockefeller s Trilateralnom komisijom, a s druge Klaus Schwab, u vezi s Rothschildima, sa Svjetskim gospodarskim forumom nalaze pod ruku s poglavarom Katoličke crkve kako bi uspostavili Novi Poredak kroz Veliki reset, kako je planirano od 1950 -ih.

PLAN DEPOPULACIJE SVIJETA

U ovaj pakt za zločin (pactum sceleris) moraju se uključiti i neki predstavnici Papinske akademije za život, koju je nedavno u svojoj organizacijskoj shemi preokrenuo Bergoglio, koji je uklonio najvjernije članove Učiteljstva zamijenivši ih teoretičarima depopulacije, kontracepcije i pobačaja.

Nije ni čudo što je podrška Svete Stolice cjepivima. Časopis Suvereni Nezavisni (Sovereign Independent) iz lipnja 2011. na naslovnoj stranici izvijestio je: “Depopulacija prisilnim cijepljenjem: rješenje za nulti ugljičnoi dioksid”.

Uz naslov, fotografija Billa Gatesa, propraćen je i ovim komentarom: “Svijet sada ima 6,8 milijardi ljudi. To će dovesti do 9 milijardi. Ako napravimo zaista dobar posao sa novim cjepivima, zdravstvenom zaštitom, uslugama reproduktivnog zdravlja [tj. pobačajem i kontracepcijom], možemo smanjiti populaciju za 10 ili 15 posto.”

Govorio je to prije jedanaest godina Bill Gates, koji je danas među dioničarima grupe Black Rock koja financira farmaceutske tvrtke koje proizvode cjepiva, jedan od glavnih sponzora WHO -a i bezbroj javnih i privatnih subjekata povezanih sa zdravljem.

Na njegovoj strani, zanimljivo, nalazimo Georgea Sorosa, “filantropa” Otvorenog društva koji je sa Zakladom Bill i Melinda Gates nedavno uložio u britansku tvrtku koja proizvodi tampone za otkrivanje Covida.

A budući da govorimo o ekonomskim pitanjima, želio bih vas podsjetiti da je Sveta Stolica držala dionice vrijedne oko 20 milijuna eura u dvije farmaceutske tvrtke koje su proizvodile lijekove za kontracepciju, a u novije vrijeme uložila je u fond koji je jamčio vrlo visoku dobit u slučaju geopolitičkih ili pandemijskih kriza zahvaljujući špekulacijama sa međunarodnim valutama, tzv. Geo-Risk-om kojim upravlja investicijska banka Merril Lynch, a koja ga je nakon prvih mjeseci pandemije s vrtoglavim prinosima koji su skočili do zvijezda morala zatvoriti.

Ostali kapitali, porijeklom iz Obolo-a San Pietra(Vatikana), korišteni su za financiranje različitih inicijativa, također u suradnji s Lapom Elkannom, uključujući autobiografski film Rocketman Eltona Johna.

Bez da pominjemo špekulacije sa nekretninama i kupnje londonske zgrade, na adresi Sloane Avenue 60, o čemu su nas mediji obilno obavijestili, a o čemu je odluka, iz sigurnog izvora koji je meni poznat, donio sam Bergoglio.

I opet: uvijek u ime dosljednosti i priči o “siromašnoj crkvi za siromahe”, toliko drage Bergoglio-u, postoje oni koji vjeruju da je Sporazum s Kinom koji su pripremili Jezuiti i bivši kardinal McCarrick donio znatna sredstva od komunističkog režima u Pekingu , u zamjenu za šutnju Vatikana o progonu katolika i kršenju ljudskih prava.

Isto se dogodilo s imigracijskim reketom: među onima koji profitiraju od prijema, osim zadruga Ljevice, su i Vatikanska tijela i Biskupske Konferencije, kojima države priznaju znatna sredstva za prihvat ilegalnih imigranata.

Užasan spomenik s prikazom brončane barke koji je Bergoglio podigao na Trgu sv. Petra, plastična je predstava licemjerja koje je zaštitni znak ovog pontifikata.

U jednom nedavnom obraćanju srijedom mogli smo čuti ove riječi: „Licemjer je osoba koja se pretvara, laska i dovodi u zabludu jer živi s maskom na licu, a nema hrabrosti suočiti se s istinom. […]

A posebno je odvratno licemjerje unutar Crkve. Nažalost, u Crkvi postoji licemjerje: mnogo je kršćana i mnogo licemjernih službenika.” Čini mi se da komentari nisu potrebni.

SMETNJE DUBOKE DRŽAVE (DEEP STATE)

Uplitanje duboke države u život Katoličke crkve bilo je višestruko. Ne možemo zaboraviti razmjenu elektronske pošte između Johna Podeste i Hillary Clinton, koja pokazuje namjeru da se Benedikt XVI izbaci iz papinstva i tako započne novo “Crkveno proljeće”, progresivno i globalističko, do čega se kasnije i došlo ostavkom Benedikta i izborom Argentinca.

Ne možemo zanemariti ni uplitanje entiteta i institucija koji su sve samo ne bliski religiji, poput B’nai B’ritha, u diktiranju linija „obnove” Crkve nakon II Vatikana, a u maksimalnoj mjeri pod ovim Papifikatom.

Konačno, treba se prisjetiti s jedne strane prezirnog odbijanja da se čuju od konzervativne politike i osobe u institucijama, a s druge strane strastvenih i nasmijanih susreta s pripadnicima ljevice i progresivizma, zajedno s izrazima oduševljenog zadovoljstva prigodom njihovog izbora.

Mnogi od njih svoj uspjeh duguju pohađanju sveučilišta koja vodi Društvo Isusovo ili krugova katolicizma koji bi se u Italiji mogli definirati kao dosetitski, gdje mreža društvenih i političkih odnosa čini neku vrstu progresivnog masonstva i osigurava blistave karijere za takozvane “odrasle katolike”, odnosno onima koji koriste kršćansko ime ali bez ponašanja u službi javnih poslova u skladu s vjerom i moralom: Joe Biden i Nanci Pelosi; Prodi, Monti, Conte i Draghi da imenujem samo njih.

Kao što vidimo, suradnja između duboke države i duboke crkve dugogodišnja je i sada već dala je rezultate koje su priželjkivali njeni pristaše, s vrlo ozbiljnom štetom po državu i religiju.

Zatvaranje crkava početkom 2020., čak i prije nego što su civilne vlasti uvele karantene; zabrana slavljenja misa i dijeljenja sakramenata za vrijeme pandemije; groteskna izvedba 27. ožujka na Trgu svetog Petra; inzistiranje na cjepivima i njihovo promicanje kao moralno legitimno unatoč tome što se proizvode staničnim linijama iz pobačenih fetusa; Bergogli-ove(Papine) izjave da genski serum predstavlja “moralnu dužnost” svakog kršćanina; uvođenje zdravstvene putovnice u Vatikanu, a u novije vrijeme i u katoličke škole i u neka sjemeništa; zabrana Svete Stolice biskupima da se izjasne protiv obveze cijepljenja, koju su odmah potvrdile neke biskupske konferencije, svi su elementi koji pokazuju podređenost duboke crkve poretcima duboke države i organskost „bergoljske crkve“ na globalističku razinu

Ako se to spoji s idolopokloničkim kultom pačamame (pachamama) pod svodovima sv. Petra; inzistiranje na irenističkom ekumenizmu, pacifizmu, pauperizmu; moralnost situacije i značajan legitimitet preljuba i konkubinata Amoris lætitia; proglašenje nezakonitosti smrtne kazne; odobravanje ljevičarskim političarima, revolucionarnim vođama, uvjerenim aborcionistima; riječi razumijevanja za LGBT pitanja, za homoseksualce i transseksualce; šutnje o ozakonjenju homoseksualnih zajednica i još više uznemirujuće o blagoslovu sodomitskih parova od strane njemačkih biskupa i svećenika; zabranom tridentske mise s ukidanjem Motu Proprio Summorum Pontificum Benedikta XVI., shvaćamo da Jorge Mario Bergoglio(Papa) izvršava zadaću koju mu je povjerila globalistička elita, koja ga smatra likvidatorom Katoličke crkve i utemeljiteljem filantropske sekte ekumensko masonske inspiracija koja bi trebala ustanoviti Univerzalnu Religiju kao potporu Novom Poretku.

Provodi li se ta radnja s punom sviješću, iz straha ili pod ucjenom, ne umanjuje težinu onoga što se događa, niti moralnu odgovornost onih koji je promoviraju.

LUCIFERIJANSKA MATRICA NOVOG SVJETSKOG PORETKA

Ovdje je potrebno razjasniti što se podrazumijeva pod Novim Svjetskim Poretkom, odnosno što njegovi tvorci namjeravaju po tim, bez obzira na to što javno tvrde i govore. Budući da je s jedne strane točno da postoji projekt, tko ga je osmislio i tko je zadužen za njegovu provedbu; ali sa druge strane, istina je i da nadahnjujuća načela tog projekta nisu uvijek priznata, ili se barem ne može priznati okruglo ko sat da je u bliskoj vezi s onim što se danas događa, jer bi to priznanje izazvalo protivljenje čak i u najmirnijim i najumjerenima.

U stvari, jedno je nametnuti zelenu propusnicu uz izgovor pandemije; drugo je prepoznati da je svrha zdravstvene putovnice naviknuti nas da budemo praćeni; a sasvim treće je reći da je ta potpuna kontrola “žig Zvijeri” koji se spominje u Apokalipsi (Otk 13, 16-18).

Čitatelj će mi oprostiti ako ću u argumentirnju svojih izjava morati pribjeći citatima takve težine i opakosti, da ću izazvati zaprepaštenje i užas: potrebno je razumjeti kakve su namjere arhitekata ove radnje, i koju epohalnu bitku oni vode protiv Krista i Njegove Crkve.

Da bismo razumjeli ezoterijske korijene misli u osnovi Ujedinjenih Naroda za kojima je dugo čeznuo Giuseppe Mazzini, ne možemo ne uzeti u obzir likove poput Alberta Pikea, Eliphasa Levija, Helene Blavatsky, Alice Ann Bailey ili drugih sljedbenika luciferijanskih sekti.(masoni)

Njihovi spisi, objavljeni već od kraja devetnaestog stoljeća, uveliko predstavljaju otkrovenje.

Albert Pike, Mazzinijev prijatelj i poput njega – mason, u govoru iz 1889. održanom u Francuskoj na najvišim stupnjevima masonerije, a zatim evociranim 19. siječnja 1935. u engleskom časopisu The Freemason, tvrdio je sljedeće:

«Ono što moramo reći gomili je da obožavamo boga, ali boga koji se štuje bez praznovjerja […]. Masonsku religiju, svi mi inicirani visokim stupnjevima, trebamo održavati u čistoći luciferijanske doktrine.

Da Lucifer nije bog, bi li ga Adonai [Bog kršćana] čiji postupci dokazuju njegovu okrutnost, podmuklost, mržnju prema čovjeku, barbarstvo i odbojnost prema znanosti, oklevetao sa svojim svećenicima?

Da, Lucifer je bog i na nesreću i Adonai je također Bog.

Po vječnom zakonu, prema kojem nema svjetla bez sjene, ljepote bez ružnoće, bijele bez crne, apsolut može postojati samo kao dva božanstva: tama je neophodna da bi svjetlo poslužilo kao kontrast, kao što je postolje potrebno do kipa i kočnice na lokomotivi … doktrina sotonizma je hereza; a prava i čista filozofska religija je vjera u Lucifera, ravnopravnog Adonaiu; ali Lucifer, bog svjetla i bog dobra, bori se za čovječanstvo protiv Adonaija, Boga tame i đavla» .

Ova vjera u božanstvo Sotone nije samo priznanje tko je to pravi Veliki Arhitekt kojega obožava Masonerija, već bogohulni politički projekt koji prolazi kroz koncilski ekumenizam, čiji je masonstvo prvi teoretičar: “Kršćanin, Židov , Musliman, Budist, sljedbenik Konfucija i Zoroastera mogu se ujediniti kao braća i pridružiti se u molitvi jedinom bogu koji je iznad svih drugih bogova “(usp. Albert Pike, Moral i Dogma, izd. Bastogi, Foggia 1984., volumen VI, stranica 153).

A tko je taj “jedini bog koji je iznad svih drugih bogova” dobro nam je objašnjeno u prethodnom citatu.

Još: “Oslobodit ćemo nihiliste i ateiste i izazvati ćemo strašnu društvenu kataklizmu koja će u svom svom užasu nacijama jasno pokazati učinak apsolutnog ateizma, podrijetlo barbarstva i krvave subverzije. Tada će, posvuda, građani, prisiljeni braniti se od svjetske manjine revolucionara, […] dobiti pravo svjetlo kroz univerzalno očitovanje čiste Luciferove doktrine, konačno otkrivene javnosti; manifestacija nakon koje će uslijediti uništenje kršćanstva i ateizma osvojenih i slomljenih u isto vrijeme! ” (vidi pismo od 15. kolovoza 1871. Giuseppeu Mazziniju, Biblioteka Britanskog muzeja u Londonu).

Neće nam promaći da “velika hereza odvojenosti” zvuči neobično u skladu s ekumenizmom koji je Pio XI osudio u enciklici Mortalium animos, usvojenoj koncilskom deklaracijom Dignitatis humanæ i nedavno spojenoj u doktrinu “uključivosti” koju su formulirali oni koji su dopustili da se u San Pietru napravi idolopoklonički kult „pačamame“.

I jasno je da se razdvojenošću u negativnom smislu želi označiti neophodno odvajanje dobra od zla, istinitog od lažnog, ispravnog od pogrešnog, što čini kriterij za moralni sud o ljudskom ponašanju.

Njemu se suprtstavlja uključivost, to jest namjerno dopuštajući si da se kontaminira zlom kako bi se falsificiralo dobro, izjednačavajući istinito i lažno da se pokvari prvo i da se da legitimitet drugom.

ZAJEDNIČKI IDEOLOŠKI KORIJENI EKUMENIZMA

Ako se ne razumije da su ideološki korijeni ekumenizma unutarnje povezani s masonskim luciferijanskim ezoterizmom, ne može se dokučiti poveznica koja povezuje doktrinarna odstupanja Vatikana II (drugog) s planom Novog svjetskog poretka.

Šezdeset osma je bila tužan primjer tih pacifističkih i ekumenističkih ambicija, u kojima je doba Vodenjaka u glazbi slavilo Hair in Aquarius (1969.), a zatim John Lennon s Imagineom (1971.).

“Zamislite da nema raja. Ako pokušate, lako je. Nema pakla ispod nas. Iznad nas samo nebo, zamislite sve ljude koji žive samo za današnji dan. Zamislite da nema domovina. Nije teško. Nema se za što ubiti ili umrijeti, a također nema ni religije. Zamisli da svi ljudi žive u miru. Moglo bi se reći da sam sanjar, ali nisam jedini. Nadam se da ćete nam se jednog dana pridružiti i svijet će biti jedan entitet. Zamislite da nema vlasništva. Pitam se može li se: nemati potrebe za pohlepom ili žudnjom, jedno bratstvo ljudi. Zamislite da svi ljudi dijele čitav svijet.»

Ovaj manifest masonskog nihilizma može se smatrati himnom globalizma i nove univerzalne religije.

Duša koja nije zalutala može osjetiti samo užas zbog ovih bogohulnih riječi.

A za one ništa manje bogohulne od one druge pjesme Johna Lennona, Bog (1970): “Bog je koncept po kojem mjerimo svoju bol. […] Ja samo vjerujem u sebe »,« Bog je pojam kojim mjerimo svoju bol. […] Vjerujem samo u sebe. ”

Razumijem da je mnogima uznemirujuće prihvatiti da je „Hijerarhija“ možda dopustila da je zavaraju njeni neprijatelji, čineći njihove zahtjeve svojim u pitanjima koja dotiču samu dušu Crkve.

Zasigurno je bilo masonskih prelata koji su uspjeli predstaviti svoje ideje Concilu (vijeću) prikrivajući ih, ali u potpunoj svijesti da će neumitno dovesti do spoznaje onog rušenja religije koje je pretpostavka za uspostavu nove ere – Doba Vodenjaka – gdje je naš Gospodin protjeran iz društva kako bi se dočekalo Antikrista.

Tada se može razumijeti ta primamljivost popuštanja mnogih crkvenih ličnosti – mislim na kardinale Martini-ja i Ravasi-ja, među mnogima od njih, – u odnosu prema Masoneriji, i njihovo protivljenje ekskomunikacijama koje su Pape obnovile protiv sekte.

Također razumijemo razlog entuzijazma loža pri izboru Bergoglia, i obrnuto, njihovu loše prikrivenu mržnju u odnosu prema Benediktu XVI., kojeg se smatralo katekonom koga treba ukloniti.

Također se treba sjetiti, s određenom nelagodom, da određene Ratzingerove izjave sugeriraju pokušaj “kristijanizacije” globalističkog projekta, a da ga ne osuđuju kao antikristovski i antikršćanski: “Neka vas uhvati za ruku dijete Betlehema, ne bojte se, vjerujte mu, životvorna moć Njegovog svjetla ohrabruje te da se posvetiš izgradnji Novog Svjetskog Poretka ”.

Ove riječi, nažalost, potvrđuju zabludu hegelijanske misli koja je utjecala na profesora od Tübingena do Prijestolja.

Zasigurno je ovaj propust da zauzme stav od strane Pape dopustio da se na neki način isti smatra saveznikom globalističkog plana, ako je Predsjednik Napolitano uspio potvrditi, u svom obraćanju na kraju godine Italijanima: “Postoji sklad između mene i Pape Benedikta XVI. u potpori Novog Svjetskog Poretka “(31. prosinca 2006.).

S druge strane, hegelovski proces sinteze teza-antiteza-sinteza odražava alkemijski moto “solve et coagula” (otopitii ujediniti), koji su usvojili Masonerija i luciferijanski ezoterizam.

Moto koji se pojavljuje na rukama Bafometa, paklenog idola obožavanog od strane vrhova sekte istim priznanjem svojih najautoritativnijih članova.

Philip Jones u svom eseju “Luciferov uspon” precizira da hegelijanska dijalektika “kombinira oblik kršćanstva kao teze s poganskim spiritizmom kao antitezom, što rezultira sintezom vrlo sličnom babilonskim misterijskim religijama”.

GLOBALISTIČKI PANTEIZAM TEILHARDA DE CHARDINA

Ekumenizam je jedna od ključnih tema globalističke misli.

To potvrđuje Robert Muller, koji je bio pomoćnik Tajnika Ujedinjenih naroda: “Moramo se što je brže moguće kretati ka jednoj jedinoj svjetskoj vladi, jednoj jedinoj svjetskoj religiji i jednom jedinom svjetskom vođi”.

Prije njega, jedan od zagovornika Lige Naroda, Arthur Balfour, stvorio je Sintetičko društvo, koje je imalo za cilj stvaranje “jedne jedine svjetske religije”.

I sam Pierre Theilard de Chardin s.j., jezuitski heretik koji je osuđen od Svete službe (Sant’Uffizio) i danas proslavljeni teolog progresivizma, smatrao je Ujedinjene Narode “progresivnom institucionalnom inkarnacijom svoje filozofije”, nadajući se “općoj konvergenciji religija na univerzalnom Kristu koji ih sve zadovoljava … čini mi se jedinim mogućim obraćenjem na svijetu i jedinim oblikom u kojem se može zamisliti religija budućnosti “, kako bi se” smanjio jaz između panteizma i kršćanstva njedreći ono što bi se moglo nazvati kršćanskom dušom panteizma ili panteističkim aspektom kršćanstva. ”

Ne može nam promaći da „pačamama“ i pripisivanje marijanskih konotacija Majci Zemlji čine te koncepte Theilarda de Chardina uznemirujućom stvarnošću.

Nije dovoljno: Robert Muller, teoretičar svjetske vlade i sljedbenik teozofice Alice A. Bailey, izjavljuje:

“Teilhard de Chardin utjecao je na svog druga (isusovačkog oca Emmanuela Sagueza de Breuveryja, koji je imao važne dužnosti u UN-u), nadahnuo je svoje kolege, koji su započeli bogat globalni i dugoročni proces razmišljanja unutar organizacije Ujedinjenih naroda, a koji je utjecao na mnoge nacije i ljude diljem svijeta. Na mene je Teilhard duboko utjecao ».

U “Čovjek-u budućnosti” (The Future Man), Theilard piše: “Čak i ako njegov oblik još nije vidljiv, sutra će se čovječanstvo probuditi u sveukupno organiziranom svijetu.”

Muller je bio osnivač World Core Curriculum-a, čiji je cilj bio “usmjeriti našu djecu prema globalnom građanstvu, uvjerenjima usmjerenim na zemlju, socijalističkim vrijednostima i kolektivnom načinu razmišljanja, koji postaju uvjet za radnu snagu 21. stoljeća” (New Man Magazine ).

A ako on s ponosom tvrdi da je Alice A. Bailey među njegovim inspiratorima, otkrivamo da je teozofkinja bila učenik i sljedbenik Teozofskog pokreta koji je osnovala Helena Blavatsky, otvorena i nedvosmislena luciferijanka.

Samo da uokvirimo osobu, evo nekoliko citata Blavatsky-e: “Lucifer predstavlja život, misao, napredak, civilizaciju, slobodu, neovisnost … Lucifer je Logos, Zmija, Spasitelj”.

I, gotovo naslućujući „pačamamu“: “Nebeska Djevica tako postaje, u isto vrijeme, Majka Bogova i Demona, jer je ona uvijek ljubazno i korisno Božanstvo … ali u davna vremena i u stvarnosti, Lucifer je to ime. Lucifer je božansko i zemaljsko svjetlo, Duh Sveti i Sotona u isto vrijeme ».

I završava sa: “Sotona je bog našeg planeta i jedan jedini bog”.

Bailey je osnovala izdavačku tvrtku Lucifer, sada poznatu kao Izdavačka tvrtka Lucis, blisko povezanu s Lucis Trustom, nekada Lucifer Trustom, koji su Ujedinjeni Narodi priznali kao nevladinu organizaciju.

Dodamo li ovim pojmovima paklenih buncanja riječi Davida Spanglera, direktora projekta Planetarne Inicijative Ujedinjenih Naroda, tada postajemo biti svjesni koliko je strašna prijetnja koja visi nad svima nama:

“Nitko neće biti dio Novog Svjetskog Poretka dok ne izvrši čin obožavanja Lucifera. Nitko neće ući u Novu Eru sve dok ne primi luciferijansku inicijaciju” Razmišljanja o Kristu (Reflections on the Christ), Findhorn, 1978).

Alice A. Bailey o Nju Ejdžu (New Age) piše: «Dostignuća znanosti, osvajanja nacija i osvajanja teritorija ukazuju na metodu doba Riba [doba Krista], s njegovim idealizmom, borbenošću , te njegovu odvojenost na svim poljima – vjerskom, političkom i ekonomskom.

No, doba sinteze, doba uključivosti i razumijevanja je pred nama, a novo obrazovanje Doba Vodenjaka (doba Antikrista) mora vrlo osjetljivo početi prodirati u ljudsku auru “.

Danas vidimo kako su metode poučavanja koje je Muller teoretizirao u Svjetskom Jezgrovnom Kurikulumu usvojene u gotovo svim državama, s LGBT ideologijom, rodnom teorijom i svim drugim oblicima indoktrinacije.

To potvrđuje bivši direktor WHO -a, dr. Brook Chisolm, objašnjavajući što bi obrazovna politika UN -a željela postići: “Da bi se dostigla svjetska vlada, potrebno je ukloniti iz svijesti ljudi njihov individualizam, vjernost tradicijama obitelji, nacionalnog patriotizma i vjerskih dogmi” (vidi “Izvješće o kršćanskom svijetu” – Christian World Report, ožujak 1991., svezak 3).

Evo opet crvene niti (fil rouge) koja ne povezuje samo Klausa Schwaba s Hélderom Câmarom, već i Roberta Mullera i Alice A. Bailey s Pierreom Theilardom de Chardinom i Emmanuelom Saguezom de Breuveryjem, uvijek u globalističkom ključu i pod zloslutnom inspiracijom luciferijanske misli.

Dubinska analiza ovih uznemirujućih aspekata omogućit će rasvjetljavanje istine i otkrivanje suučesništva i izdaja ne malog broja ljudi iz Crkve koji su robovali neprijatelju.

NAŠ ODGOVOR NA KRIZU AUTORITETA

Korupcija autoriteta je takva da je vrlo teško – barem u ljudskom smislu – pretpostaviti miran izlaz. Tijekom povijesti, totalitarni režimi su nasilno rušeni.

Teško je pomisliti da se protiv zdravstvene diktature koja se uspostavlja posljednjih mjeseci može boriti drugačije, budući da su sve državne vlasi, svi mediji, sve međunarodne javne i privatne institucije, svi gospodarski i financijski moćnici saučesnici u ovom zločinu.

Suočeni s ovim sumornim scenarijem korupcije i sukoba interesa, neophodno je da se svi oni koji nisu podređeni globalističkom planu ujedine u kompaktan i kohezivan front kako bi branili prirodna i vjerska prava, svoje zdravlje i zdravlje svojih najmilijih, vlastitu slobodu, i vlastita dobra.

Tamo gdje vlast ne izvršava svoje dužnosti i čak štaviše – izdaje svrhu zbog koje je konstituirana, neposluh je ne samo zakonit, već i obvezan.

Nenasilna neposlušnost, barem za sada, ali odlučna i hrabra. Neposlušnost nelegitimnim i tiranskim diktatima civilne vlasti i čvrsto protivljenje diktatima crkvene vlasti, tamo gdje se pokazuje kao saučesnik paklenog plana Novog Svjetskog Poretka.

ZAKLJUČAK

Dopustite mi da ovo razmišljanje zaključim kratkom duhovnom misli. Sve što znamo, otkrivamo i razumijemo o globalnoj uroti u tijeku pokazuje nam zastrašujuću stvarnost, ali u isto vrijeme oštru i jasnu: postoje dvije strane, ona Božja i ona Sotonina, ona djece Svjetla i ona djece tame.

Nije moguće paktirati s Neprijateljem, niti se mogu služiti dva gospodara (Mt 6:24).

Riječi našeg Gospodina moraju biti urezane u naš um: «Tko nije sa mnom, protiv mene je; a tko sa mnom ne sabire, razbacuje”(Mt 12:30).

Nadati se izgradnji svjetske vlade u kojoj je božansko kraljevstvo Isusa Krista izvan zakona ludo je i bogohulno, i nitko tko ima takav plan neće uspjeti nikada. Tamo gdje vlada Krist, vlada mir, sklad, pravda; gdje Krist ne vlada, Sotona je tiranin.

Razmislimo o tome, kada u ime himeričnog mirnog suživota moramo izabrati paktiranje s protivnikom! I neka razmisle oni Prelati i oni Vladari koji misle da njihovo saučesništvo dotiče samo ekonomska ili zdravstvena pitanja, praveći se da ne znaju što stoji iza svega ovoga.

Vratimo se Kristu, Kristu Kralju srca, obitelji, društava i nacija. Proglašavamo Ga za našega Kralja, a Mariju Presvetu našom Kraljicom.

Samo na taj način može se poraziti ovaj ozloglašeni projekt Novog Svjetskog Poretka. Samo se na taj način Sveta Crkva može očistiti od izdajica i otpadnika.

I neka Bog čuje našu molitvu.”

+ Carlo Maria Viganò, Nadbiskup

28 avgust 2021

S. Augustini Episcopi et Confessoris et Ecclesiae Doctoris

(Sveti Augustin, biskup i ispovjednik i crkveni doktor)

 

 

ПОМОЗИТЕ РАД "БОРБЕ ЗА ВЕРУ"


НЕКА БИ ВАМ ГОСПОД УЗВРАТИО ИЗОБИЉЕМ СВОЈИХ ДАРОВА! 

Извор: "Логично"

 

Последњи пут ажурирано ( уторак, 21 септембар 2021 )
 
< Претходно   Следеће >

Србска Православна Црква

Serbian Orthodox Church

УВОДНА РЕЧСАОПШТЕЊАКОНТАКТПРЕТРАГА
Тренутно је 175 гостију на вези
ОБАВЕШТЕЊА

Редакцијо "Србин.инфо", апелујемо на вас да потписујете извор кад преузимате материјале са "Борбе за веру"!

"Борба за веру" је извор објаве "Протокол лечења др Владимира Зеленка" на српском језику (овде:) коју смо преузели и превели са сајта др Зеленка (овде:)!

Већ смо вам се раније два пута обраћали на мејл поводом непотписивања наших прилога, и нисте нашли за сходно да нам на мејлове одговорите! Зато вам се сада обраћамо овим путем.

Још једанпут: апелујемо на вас да испуните основно информативно правило за преузимање (наших) прилога - навођење извора.

Уредништво „Борбе за веру“

+ + +

Строго забрањујемо преузимање материјала са „Борбе за веру“ у циљу њиховог публиковања у клиповима на „Јутјубу“ без нашег претходног одобрења.

(Детаљније овде:)

+ + +

ПОЗИВАМО ВАС ДА СВОЈИМ ДОНАЦИЈАМА ПОМОГНЕТЕ ОПСТАНАК И СТАБИЛНО ФУНКЦИОНИСАЊЕ "БОРБЕ ЗА ВЕРУ

"Борба за веру" на "Рутјубу":

 
На канал ући кликом на слику или овде:
+ + +
 
„Ако кажете да не постоји завера, онда постоје само две могућности: или сте незналица, или сте део завере.“

Уредништво „Борбе за веру“


© www.borbazaveru.info. Сва права задржана.