Nadbiskup Stepinac i Srbi u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća

Ishod montiranoga političkog procesa protiv nadbiskupa zagrebačkog Alojzija Stepinca bijaše osuda na 16 godina robije. Presuda je donesena u Zagrebu 11. listopada 1946. I nakon toga nastavila se nesmiljena propaganda tobožnjih antifašista i narodnih osloboditelja o Stepincu kao »ratnome zločincu«, »klerofašistu«, »domaćem izdajniku« i sl.

Zbog Nadbiskupova plodonosnog sebedarja i svjedočkog trpljenja za čovjeka i Crkvu, papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 29. studenog 1952., na jugoslavenski praznik Dan Republike. Kardinal Stepinac umro je kao mučenik, na glasu svetosti, 10. veljače 1960. u Krašiću. Tijelo mu bî sahranjeno u zagrebačkoj katedrali, a njegov grob ubrzo postade i trajno ostade mjesto pohođenja i štovanja, molitve i uslišanja. Hrvatski sabor je 14. veljače 1992. osudio politički, ideološki motiviran sudski proces i poništio presudu nadbiskupu Stepincu. A papa Ivan Pavao II., koji je danas svetac, proglasio je kardinala Stepinca blaženikom. Učinio je to na Mariji Bistrici 3. dana 10. mjeseca Godine Gospodnje 1998.

Činilo se da ništa ne stoji na putu proglašenju kardinala Stepinca svetim te da ćemo uskoro svjedočiti tomu velikom događaju. No usprotivila se Srpska pravoslavna Crkva i političke vlasti u Republici Srbiji. Moglo se od njih čuti da bi odluka o proglašenju svetim Alojzija Stepinca »narušila sve ono što je do sada urađeno na poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske«, a nije manjkalo ni starih, gorljivih i nekritičkih parola da je Stepinac bio »ustaški vikar«, »klerofašist«, »ratni zločinac koji je proterivao i prekrštavao Srbe« i sl.

O tome, recimo to tako, političkome prijeporu koji otežava ekumenska nastojanja, Hrvatska biskupska konferencija izjavila je 12. studenog 2015. među inim sljedeće:

»Radosni smo da je u više navrata naglašeno i potvrđeno da Sveti Otac nema nikakvih dvojba glede svetosti kardinala Stepinca te da je proces kanonizacije priveden završetku. S tim raspoloženjem Hrvatska biskupska konferencija na raspolaganju je papi Franji i Svetoj Stolici u svemu što će biti potrebno da bi se Srpskoj pravoslavnoj Crkvi objasnila pojedina pitanja glede života i djelovanja nadbiskupa Stepinca. / Nakon ranijih opetovanih pokušaja i konkretnih nastojanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj da se u znanstvenim raspravama i u razgovorima sa Srpskom pravoslavnom Crkvom dođe do razjašnjavanja prijepora, sada je to uistinu prilika da se konačno spriječe novi napadi i podmetanja u odnosu na svijetli lik Blaženika. / Biskupi znaju da blaženoga Alojzija ne treba posebno braniti, jer to čini njegova svetost života, ali je na nama učiniti sve da ta činjenica zasja jače te da se uklone sve poteškoće koje opterećuju odnose među Crkvama i narodima.«

Značajan doprinos dijalogu i širenju istine o bl. Alojziju Stepincu zasigurno je dao međunarodni znanstveni skup »Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća«, što se u organizaciji Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Zagrebačke nadbiskupije upriličio 23. i 24. studenog u Zagrebu, na Kaptolu, u dvorani »Vijenac« Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, gdje su tom prilikom govorili predavači iz Hrvatske, Srbije, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.

Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, u sljedeća dva priloga bit će riječi o sadržajima predavanjâ na dotičnome znanstvenom skupu. K tome ću hermeneutički – tj. cjelovitim tumačenjem i kontekstualiziranjem pojedinih Stepinčevih navodno spornih izjava i postupaka, kojima protivnici njegove kanonizacije stalno manipuliraju – pokazati da Stepinac bijaše samosvjesni domoljub i univerzalni čovjekoljub čiste savjesti, hrabrih i razboritih postupaka, vjerni i vjerodostojni sluga Bogu, čovjeku i Katoličkoj Crkvi, spasonosni svjetionik u tami i nevremenu... te sa svega toga istinski svetac!

Извор: hr.radiovaticana.va