Novi dokument o odnosu katolika i židova: "Neopozivi su darovi i poziv Božji"

Prije 50 godina objavljena je deklaracija Drugog vatikanskog sabora Nostra aetate, koja, među ostalim, govori o odnosu Katoličke Crkve i židovskog naroda u novom teološkom okviru. Povodom te obljetnice, Povjerenstvo za vjerske odnose sa židovstvom objavilo je novi dokument naslovljen „Neopozivi su darovi i poziv Božji“ (Rim 11, 29).

Naglašavajući jedinstvenu narav katoličko-židovskog odnosa, dokument govori o teološkim temama poput važnosti otkrivenja, odnosa između Starog i Novog zavjeta, univerzalnosti spasenju u Isusu Kristu i činjenici da starozavjetni savez s Izraelom nije bio opozvan, kao i evangelizacijskom poslanju Crkve u odnosu prema židovstvu.

Novi tekst predstavlja katolička promišljanja o tim pitanjima, ali nije učiteljski dokument i ne predstavlja doktrinarni nauk Crkve, nego je refleksija o aktualnim teološkim pitanjima koja su se razvila nakon Drugog vatikanskog sabora. Cilj mu je biti polazište za daljnje teološko razmišljanje i obogaćenje židovsko-katoličkog dijaloga.

U novom se tekstu napominje kako su poduzeti veliki koraci u dijalogu tijekom posljednjih 50 godina te da se od stanja odvojenog suživota došlo do dubokog prijateljstva. Zahvaljujući židovskim korijenima kršćanstva, dijalog s židovstvom ne može se uspoređivati s dijalogom s drugim svjetskim religijama. Istaknuto je da se Isusa može razumjeti samo unutar židovskog konteksta njegova vremena, premda on kao Mesija i Sin Božji nadilazi povijesne horizonte.

U dokumentu se napominje da se Bog otkriva u svojoj Riječi. Ona je za židove prisutna u Tori, dok je za kršćane utjelovljena u Isusu Kristu. Međutim, Božja riječ je nerazdjeljiva i sve ljude poziva da odgovore na način koji će im omogućiti život u ispravnom odnosu s Bogom.

Nadalje se ističe kako postoji nerazrješivo jedinstvo između Starog i Novog saveza, unatoč tome što ih židovi i kršćani drukčije tumače na temelju svojih vjerskih tradicija. Za kršćane, Stari se zavjet ima shvatiti i tumačiti u svjetlu Novoga. Stari i Novi zavjet dio su jedne jedine povijesti saveza između Boga i njegova naroda, premda se Novi zavjet drži ispunjenjem obećanjâ Staroga.

Ne može biti različitih putova ili pristupa Božjem spasenju – napominje se u dokumentu. Teorija da bi mogla biti dva puta spasenju – židovski put bez Krista te kršćanski put s Kristom – ugrozila bi temelje kršćanske vjere. Ispovijedanje univerzalnog i stoga ekskluzivnog posredovanja spasenja po Isusu Kristu pripada samoj jezgri kršćanske vjere. Crkva i židovstvo se ne mogu predstavljati kao „dva paralelna puta spasenju“, nego Crkva mora „svjedočiti Krista kao otkupitelja za sve“.

Da židovi nisu isključeni iz Božjega spasenja i da su u njemu sudionici u teološki je neupitno – stoj u dokumentu. Kako je to moguće bez eksplicitnog ispovijedanja Krista ostaje neshvatljivo otajstvo Božjega nauma. U tom se kontekstu navode riječi sv. Bernarda iz Clairvauxa: Bog za židove „odredio posebno vrijeme u povijesti koje se ne može predvidjeti“.

Crkva na evangelizaciju židova gleda drukčije od evangelizacije pripadnika drugih svjetskih religija: ne provodi niti podržava posebnu institucionalnu misiju usmjerenu na židovski narod. Kršćani su, međutim, pozvani svjedočiti židovima svoju vjeru u Isusa Krista na ponizan i osjetljiv način – stoji u dokumentu. 

Židovi i kršćani trebaju gajiti bratski dijalog te se međusobno bolje upoznavati, težiti pomirenju i zajedno promicati pravednost, mir, skrb za stvoreno i boriti se protiv antisemitizma. Potrebno je osnažiti suradnju na humanitarnom području, u pomaganju siromašnima, ranjivima i marginaliziranima, kako bi zajedno postali „blagoslov za svijet“ – ističe se na kraju novoobjavljenog teksta.

Извор: Ватикански радио