Totalitarna društvena kontrola nije lijek nizakakvu krizu!

Brazilski ministar vanjskih poslova rekao je “ne” dnevnom redu “velikog resetiranja” koji je predložio Svjetski ekonomski forum (WEF), rekavši na posebnom zasjedanju Ujedinjenih naroda (UN) o COVIDU-19 kako “totalitarna društvena kontrola nije lijek nizakakvu krizu!”

„Oni koji ne vole slobodu uvijek nastoje iskoristiti trenutke krize kako bi propovijedali o prednostima umanjivanje slobode. Ne padamo na tu zamku“, rekao je Ernesto Araujo.

03. prosinca, brazilski ministar vanjskih poslova Ernesto Araujo zamjerio je WEF-ov pokušaj tehnokratskog, “velikog reseta” društva i globalne ekonomije, što je i izjavio u snimljenom govoru prije posebnog zasjedanja UN-a.

Iako Araujo nije rekao riječi “veliko resetiranje” ili “Svjetski ekonomski forum” tijekom svog govora UN-u, u objavi na Twitteru sljedećeg dana potpuno je jasno rekao da se u svom govoru poziva na dnevni red “velikog resetiranja”.

“Veliko resetiranje” zamisao je osnivača WEF-a Klausa Schwaba, koji već dugi niz godina planira tehnokratski program za resetiranje cijelog društva i svjetske ekonomije.

“Totalitarna društvena kontrola nije lijek nizakakvu krizu”, rekao je Ernesto Araujo.

Brazil se otvoreno buni protiv Velikog reseta.

“Brazil je jedan od utemeljitelja UN-a i stoga je predan njegovim osnovnim načelima: miru i sigurnosti, suradnji među narodima, poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda”, rekao je Araujo UN-u.

“COVID-19 ne smije se uzimati kao izgovor za unapređivanje programa koji ekstrapoliraju iz ustavne strukture sustava UN-a”, dodao je.

Brazilski je ministar nastavio: “Temeljne slobode nisu ideologija. Ljudsko dostojanstvo zahtijeva i ima pravo slobodu isto onoliko koliko ljudsko društvo želi i ima pravo na  zdravlje i ekonomske prilike.”

„Oni koji ne vole slobodu uvijek nastoje iskoristiti trenutke krize kako bi propovijedali svoje prednosti umanjivanja slobode. Ne padamo u tu zamku.

Maksimalna društvena kontrola nije rješenje nizakakvu krizu. Ne smijemo dopustiti da demokracija i ljudska sloboda postanu nove žrtve COVIDA-19“, rekao je on.

Araujo je žestoki protivnik globalističkih ideologija.

U travnju 2020. napisao je da “globalizam zamjenjuje socijalizam i postaje pripremna faza ulaska u komunizam”, a koronavirus je nazvao “komunavirusom” nakon što je pročitao nedavnu knjižicu slovenskog filozofa i komunista Slavoja Žižeka, iz koje je naučio da su virusi bili korisni za širenje komunizma.

“COVID-19 se ne smije uzimati kao izgovor za unapređenje programa koji ekstrapoliraju iz ustavne strukture sustava UN-a” – Ernesto Araujo

Brazilski ministar vanjskih poslova kontroverzan je izbor predsjednika Jaira Bolsonara, dijelom i zbog Araujovog vjerovanja da je klimatska znanost “dogma” koja se koristi “kako bi se opravdalo povećanje regulatorne moći država nad gospodarstvom i moći međunarodnih institucija koje one prikazuju nad nacionalnim državama i njihovom stanovništvu, kao i njihovo korištenje kako bi se ugušio ekonomski rast u demokratskim, kapitalističkim zemljama i kako bi se promicao rast Kine“, napisao je urednik globalnog okoliša The Guardiana Jonathan Watts u studenom 2018.

Araujoovi stavovi o tome da su znanost o klimatskim promjenama i globalizam vektori za širenje marksističkih ideologija, s njegovim pro-patriotskim uvjerenjima, nisu mu donijeli mnoštvo simpatizera.

Kao član kabineta administracije Bolsonara, Araujo je dobio popriličan broj kritika iz mainstream medija, a na njegovoj stranici na Wikipediji trenutno piše da je “pretplaćen na teorije zavjere.”

Prema Wattsu, Bolsonaro je izabrao “ministra vanjskih poslova koji vjeruje da su klimatske promjene dio zavjere” kulturnih marksista “koji za cilj imaju gušenje zapadnog gospodarstva i promicanja rasta Kine.”

Koliko god Araujo bio nepopularan među globalistima, aktivistima za klimatske promjene i medijima, kada je rekao “ne velikom resetiranju”, prema njegovim riječima, odbacio je iskorištavanje krize s koronavirusom kako bi unaprijedio dnevni red koji su postavili oni koji “propovijedaju ukidanje slobode.”

U svom govoru UN-u, Araujo je pozvao na koordinaciju i suradnju tijekom krize na međunarodnoj razini, dok je zemljama omogućio da se na nacionalnoj razini bave politikama na svoj način.

“Pandemija predstavlja rijedak, ali uski prozor mogućnosti za razmišljanje, preispitivanje i resetiranje našeg svijeta kako bi se stvorila zdravija, pravednija i prosperitetnija budućnost” – Klaus Schwab, WEF

Veliki program resetiranja poziva na cjelovito prestrukturiranje društva pod novim oblikom kapitalizma dioničara. U tom novom poretku vlasništvo je zastarjelo, a privatnost ne postoji zahvaljujući invazivnim tehnologijama koje su izašle iz Četvrte industrijske revolucije, koja će nas dovesti do, kako je rekao Schwab, “spoja našeg tjelesnog, digitalnog i biološkog identiteta.”

Nitko ne može biti uistinu slobodan ako je pod stalnim nadzorom i ako se njihovo ponašanje prati i uhodi putem digitalnih uređaja koji su neprestano spojeni na Internet i na tijela koja vode evidenciju svake njihove društvene interakcije, svake kupnje, ugljičnog otiska, kreditnih rezultata kao i sveukupne njihove zdravstvenih podataka; a da ne spominjemo svaki ključ koji razbiju, svaku poveznicu na koju kliknu i svaku internetsku stranicu koju posjete.

Tehnologija je mač s dvije oštrice.

Sve tehnologije takozvane Četvrte industrijske revolucije, kao što su Blockchain, umjetna inteligencija, računalni vid i IoT ekosustav mogu se koristiti za podizanje ljudi iz siromaštva, prehranu svijeta i zaštitu osobnih sloboda i privatnosti, odnosno za vraćanje moći narodu.

Ali ove se tehnologije mogu koristiti i za razne zle stvari, odnosno za provođenje totalitarne kontrole u sustavu socijalnih kredita, poput onog koji koristi Kineska komunistička partija (KPK).

Uzmimo za primjer traženje kontakata.

Dio kineske državne strategije za nadzor na Orwellovski način koristi povezivanje digitalnih identiteta njegovih “korisnika mreže” sa sustavom socijalnih kredita.

Čak imaju i aplikaciju za traženje kontakata za “mrtve dužnike,” koja upozorava građane svaki puta kada se oni nađu na udaljenosti od 500 metara od drugog građanina koji nije podmirio dugovanja.

Strah od javnog sramoćenja može biti snažan poticaj za brzo mijenjanje vlastitog ponašanja, ali društvena kontrola nadilazi javno sramoćenje. Ona određuje kojim uslugama možete pristupiti, koje ćete informacije primiti i gdje možete putovati ili ne i to na temelju vaše kreditne ocjene.

Pristalice plana Velikog resetiranja, poput princa Charlesa, Johna Kerryja i Justina Trudeaua, kažu kako pandemija pruža zlatnu priliku za “bolju izgradnju društva,” kroz resetiranju svjetske ekonomije prema novom društvenom ugovoru.

No, umjesto da to bude mandat naroda kao odgovor na krizu zbog koronavirusa, neizabrani birokrati osmislili su prije mnogo godina dnevni red kao način za uvođenje novog oblika „dioničarskog kapitalizma“, istovremeno uspostavljajući novi okvir za globalno upravljanje.

WEF predviđa budućnost u kojoj mi ljudi ne posjedujemo ništa, a svi živimo u “socijalnoj državi usmjerenoj na građane”, dok vlade i “dioničari” posjeduju i kontroliraju sredstva za proizvodnju.

Objava na blogu iz 2016. sažima ono što WEF predviđa za 2030. godinu:

“S vremena na vrijeme živcira me činjenica zbog toga što nemam stvarnu privatnost. Nigdje ne mogu otići, a da se ne registriram. Znam da je negdje zabilježeno sve što radim, mislim i sanjam. Nadam se samo da to nitko neće upotrijebiti protiv mene.”

U velikim raspravama o resetu WEF-a nema puno govora o slobodi.

Umjesto toga, oni nude utopiju veće pravičnosti, inkluzivnosti i prosperiteta žrtvujući osobno vlasništvo, privatnost i slobodu; same temelje ustavnih republika.