Peta i posljednja postaja molitvenog hoda crkvama grada Zagreba tijekom ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održana je u nedjelju 24. siječnja u sabornom hramu Preobraženja Gospodnjega Srpske pravoslavne Crkve. To je ujedno bilo središnje ekumensko slavlje ove godine.

Domaćin zagrebačko-ljubljanski metropolit Porfirije u nagovoru je na početku rekao kako je uvijek blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Kristovo, ali je još blagoslovljeniji onaj koji u ime Kristovo prima.

„Mi smo se večeras okupili dobrom voljom u ime Kristovo, a Krist i Njegova volja i one koji nisu dobre volje može preobratiti da i oni postanu dobro", rekao je te u duhu radosti nedavnih velikih kršćanskih blagdana Božića i Bogojavljenja istaknuo kako je to i radost u kojoj se u isto vrijeme otkriva istinsko i pravo lice Božje, ali i istinsko i pravo lice čovjekovo, jer nam se u osobi Bogočovjeka Krista, Bog daje u potpunosti.

Otkriva nam se da je bit Božja ljubav i da On iz ljubavi stvara svijet, iz ljubavi stvara i čovjeka kao krunu svijeta, da bi čovjek kao slika Božja ljubavlju po uzoru na Božje postojanje živio i svojim životom svjedočio ljubav kao jedini istinski put i način postojanja, rekao je.

Upućujući na retke iz Petrove Poslanice koja je poziv na naviještanje silnih djela Božjih, metropolita Porfirije istaknuo je da „i mi iznutra, u sebi osjećamo da trebamo naviještati Ime Isusovo, da svjedočimo Krista. Često to i činimo, međutim je li svako svjedočenje dovoljno jako da pokrene srca onih koji su daleko?" Podsjetio je kako je u današnjem svijetu velika „bolest" sekularizam, a to podrazumijeva vanjski život po evanđelju.

Može biti da uključuje u sebe i pohod Božjem hramu nedjeljom i blagdanima, ali je riječ o tome da naš ostali život po pravilu u takvom duhu nema mnogo veze s onim što se događa u Božjem hramu, na svetoj liturgiji gdje se susrećemo s Kristom primajući njegovo tijelo i njegovu krv. Svjedočenje koje je izraženo samo riječima, ukoliko nije povezano s našim srcem i našim životom onda je sterilno i jalovo, te ono nikada ne može pasti na plodno tlo.

Naš život treba biti evanđelje. Naš život treba biti potvrda onoga o čemu evanđelje govori i onoga o čemu mi želimo drugima svjedočiti, istaknuo je te nastavio: „Istinsko svjedočenje o Kristu kao Spasitelju podrazumijeva što više života u Kristu, što više djela koja govore ne u prvom redu o nama, nego najviše o Bogu u koga vjerujemo. Zato naša vjera nije obično uvjerenje o postojanja nekakve natprirodne sile koja upravlja svijetom, naša vjera je povjerenje u Boga i povjeravanje Bogu da On vodi naše živote i u isto vrijeme naš pokušaj da pridonesemo Bogu da s našim životima čini ono što On hoće i onako kako On zna da je za nas najbolje. Život po vjeri podrazumijeva odricanje od zla, odricanje od strasti, život u Kristu je poziv na svetost".

Posvijestio je kako se djeca od malih nogu odgajaju za vještine, no one ponekad ne podrazumijevanju postojanje drugog, i poštovanje drugog kao sebi ravnog. A ponekad te vještine u potpunosti isključuju bližnjeg, tj. drugog.

U školi, u društvu, u kulturi sve ima vrijednost samo ukoliko je korisno za materijalni, vanjski život. A svetost na što nas poziva apostol Petar, i svjedočenje svetosti Božje je nešto što se potpuno zapostavlja. U velikoj većini slučajeva, ni roditelji svoju djecu danas ne uče vrlinama. Ni u školi se ne govori o svetosti.

Bez evanđelja koje podrazumijeva život po Božjim zapovijedima jednostavno svetost nije moguća. Zato ne treba čuditi što na prvo pogled imamo dojam da zlo vlada svijetom. Toliki sukobi, toliki nesporazumi, ali još više nesporazumi koji postoje u nama samima. Toliko smo podijeljeni u osjećaju da nešto nedostaje, ali u nezasitljivoj žudnji i gladi težimo za onim što nije sveto. Podijeljeni smo u sebi, podijeljeni smo u obiteljima, podijeljeni u društvu, državama i narodima, a svi smo stvoreni kao slike Božje. Krist je došao u ovaj svijet i sve poziva da budu jedno. To je molitva samoga Gospodina i našega Spasitelja, istaknuo je te podsjetio kako bez vjere u Krista, bez slušanja Njegove riječi nije moguće učiniti niti jedan korak prema Bogu.

„Ili ćemo biti s Kristom, a to znači i s bližnjima, ili ćemo biti mimo Njega, a to znači mimo svih ljudi. Prebirući u svome srcu, njegujući i izgrađujući pravoga čovjeka možemo postati autentični ljudi i svjedoci Kristovi, jer čovjek se mjeri prije svega po onome što je, a ne po onome što čini. Sveci Božji su naš primjer. Oni naviještaju silna djela Božja, oni su naš uzor. Zato na svako zlo ili nepravnu koja je upućena na naše kršćansko ime, uvijek treba odgovarati samu ljubavlju, činiti dobro onima koji nam čine zlo, jer ljubav je jedini način i put da se razbije i najtvrđe srce.

Neka nam Gospodin da da osluhnemo Njegovu riječ u tišini i dubini svoga srca i da se molimo da svi budu jedno, te da radimo sve što možemo da svi budu jedno, jer kad vidiš brata svoga, a to je svaki čovjek, vidiš Boga svoga, ako ne vidiš brata svoga, onda ne vidiš ni Boga svoga. Neka nam Gospodin prije svega da čistu vjeru, iskrenu molitvu, široko srce da prihvativši riječi apostola Petra, a i riječi svih svetaca Božjih, da se ugledamo na njih, moleći se njima kako bi onda ovaj svijet bio predokus kraljevstva Božjeg", rekao je metropolit Porfirije.

Uime Katoličke Crkve okupljenima se obratio tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. Jure Zečević te je podsjetio kako se ove godine u lipnju održava veliki događaj u povijesti pravoslavnih Crkava. Riječ je o Svetom sinodu svih pravoslavnih Crkava u Carigradu, a važnost toga skupa je tim veća, jer tako velikog i značajnog svepravoslavnog skupa nije bilo od 1229. godine, odnosno od Drugog nicejskog sabora 787. godine. Stoga je sve pozvao na molitvu za ovaj događaj, da taj „Sveti sinod oživi i razbudi aktivnosti u sestrinskimpPravoslavnim Crkvama, ali i pomogne našem međukršćanskom razumijevanju".

U duhu riječi sv. Pavla u poslanici Efežanima, istaknuo je kako su one poziv „da naše međusobne odnose istočnih i zapadnih kršćana, i različitih naroda gradimo istinujući u ljubavi".

Ne poziva nas da u neistini njegujemo mržnju, nego da istinujemo u ljubavi. Jedini kriterij je ljubav, tu padamo ili ostajemo pred licem Božjim. Zato budimo dosljedniji nasljedovatelji evanđelja Isusa Krista, i molimo za više razumijevanja, molimo za zdrave odnose između kršćanskog Istoka i Zapada, i između svih nas na svim razinama do one obiteljske, zaključio je dr. Zečević.

Željko Mraz je uime Saveza baptističkih crkava u RH referirajući se na temu osmine kojom se potiče naviještanje silnih djela Gospodnjih, istaknuo kako je to moguće samo „ako smo iskusili dobrotu Gospodnju u našim životima".
„I kao što nas je naš domaćin pozvao da preispitamo sami sebe, i dolazak u ovaj hram Gospodnji poziva nas da susretnemo ponovno Gospodina, da susretnemo Njegovu veličinu, da priznamo Njegovo Gospodstvo, da priznamo našu grešnost, da priznamo našu slabost, našu slomljenost, ali isto tako da ne zaboravimo dobročinstva koja nam je učinio, da ne zaboravimo tko je On. Na taj način ćemo moći naviještati silna djela Gospodnja", rekao je Mraz.

Branimir Bučanović iz Reformirane Crkve je u duhu čitanja za ovaj dan osmine, istaknuo „da nam Sveto pismo ukazuje da je temelj našega okupljanja Gospodin Isus Krist koji se opisuje kao zaglavni kamen".

Mi smo danas ovdje okupljeni zbog Krista našega Gospodina i našega Spasitelja. Došli smo se ovdje Bogu moliti, zahvaliti Bogu za sve ono što je učinio u našoj zajednici. Došli smo iz različitih kršćanskih tradicija, a razlog zašto smo došli je taj da uvažavamo i poštujemo različitosti. Naša domovina Hrvatska je oduvijek bila zemlja različitosti, a Reformirana Crkva je od samih početaka tijekom cijele svoje povijesti bila Crkva etničkih različitosti ujedinjenih i utemeljenih na Gospodinu Isusu Kristu.

Mi smo danas ovdje također da gradimo mostove, došli smo ovdje napraviti most zajedništva i zajedničke molitve. Ekumenska nastojanja imaju smisla i svrhu. Svrha je u tomu da zajedno kao kršćani koji zajedno sve više i više postajemo svojevrsna manjina na europskom kontinentu, tvorimo zajedničku platformu s koje ćemo svjedočiti Krista raspetog i uskrslog. Ne sebe, ne svoje Crkve, nego Gospodina Isusa Krista.

On je taj koji je Naš Gospodin i Spasitelj, on je temelj naše vjere. Mi nismo savršeni, ali spašeni po milosti želimo pokazati i uputiti ljude da traže Krista, da traže Boga i da ne lutaju u različite ideologije ovoga svijeta, nego da dođu do Svetoga pisma, istinite, vječne i nepromjenjive riječi Božje. Iz toga proizlazi poslanje, koje je temelj ovogodišnjeg navještaja, da prenosimo Radosnu vijest spasenja. Moja je želja da svatko od nas prvo u osobnom životu, onda u životu svoje obitelji, pa na radnome mjesta bude svjedočanstvo istine, i da tu istinu promičemo i na taj način izgrađujemo svoju domovinu, poručio je Bučanović.

Na ekumenskom molitvenom susretu sudjelovali su i predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije mons. Zvonimir Sekelj, tajnik Povjerenstva dr. Zvonimir Kurečić i član mons. Zlatko Koren, mnoštvo redovnica predvođenih provincijalnim poglavaricama, kao i rektor zagrebačke bogoslovije mr. Anđelko Košćak. Na susretu su sudjelovali i pastor Jasmin Koso iz Protestantske reformirane crkvene općine Zagreb, te više svećenika Srpske pravoslavne Crkve. Susret je pjevanjem obogatio Hor Sabornoga hrama pod ravnanjem prof. Ivane Srbljan.

misija.slobodnadalmacija.hr/crkva-u-hrvata / ika